Sakristijski ormari i klupa iz crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu
Kompleks franjevačkoga samostana s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije nalazi se u središtu grada Klanjca, a dali su ga podići Sigismund i Nikola Erdödy 1630. godine. Kompleks se sastoji od tri samostanska krila i crkve Navještenja Blažene Djevice Marije smještene s istočne strane, tvoreći formu zatvorenoga kvadrata.
Jednobrodna, longitudinalna crkva križnog tlocrta orijentirana je sjever – jug, a na svetište pravokutnog tlocrta naslonjen je zvonik. Crkva je posvećena 1655. godine i jedan je od najočuvanijih ranobaroknih spomenika sakralne arhitekture u Hrvatskoj; ujedno je to mauzolej obitelji Erdödy. Izvorni inventar crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu u cijelosti je izgorio u velikom požaru 1716. godine. Sačuvan je namještaj izuzetne kvalitete iz 18. stoljeća; riječ je o dva ormara u sakristiji i o klupi u svetištu, koji čine stilsku cjelinu.
Dva ormara postavljena su sučelice uz istočni i zapadni zid sakristije i pripadaju vrsti dvodijelnih ormara tipa kredenca s plićim gornjim dijelom. S obzirom na to da je klanječki samostan imao vlastite stolare, pretpostavlja se da je netko od braće laika stolara autor ormara i korske klupe. Površine obaju dvodijelnih ormara raščlanjene su vratnicama i ladicama te bogato intarzirane. Simetričan ornament prepleta lisnatih vitica sa školjkastim motivom uokviren je lomljenom, isprepletenom vrpcom (Bandelwerk) koja se pojavljuje potkraj prvoga desetljeća 18. stoljeća u južnoj Njemačkoj i Austriji. Ornament krasi oba sakristijska ormara i korsku klupu klanječke župne crkve. Velike furnirane površine napravljene su od drva domaćega oraha, a zanimljivo je da su za intarzije korištene brojne domaće vrste drva, kao što su šljiva, badem, zlolesina, obična žutika, maslina, korijenska topola, korijenski orah, korijenska bazga, močvarni hrast i javor. Klupa je također furnirana orahom, a za intarzije su korišteni javor, dud, košćela i hrast.
Veliki je ormar plošno oblikovan s istaknutim središnjim polukružnim tabernakulom nadsvođenim dvostrukom kapom, unutar kojega je edikula koja se okreće. Konveksni dio edikule s prednje je strane intarziran prikazom Raspeća s Marijom Magdalenom u podnožju križa, a oko njega su raspoređeni kositreni brojevi 1774 (čitano u smjeru kazaljke na satu), što je najvjerojatnije godina izrade ormara. Na stražnjoj strani edikule je niša za kalež, nadsvođena rezbarenim pozlaćenim motivom palmete. Vijenac je plitko profiliran, a iznad njega se izdiže dramatično rezbareno krunište sastavljeno od dva identična ornamenta razdvojena visokom kapom. Na zaključnu kapu tabernakula postavljen je raspeti Krist, dok su skulpture Bogorodice i svetog Ivana smještene na postamentima.
Sakristijski je ormar bio postavljen ispred djelomično zatrpanog lučnog otvora vrata koja su nekad vodila u svetište. Bila su vidljiva oštećenja nastala djelovanjem drvnih insekata i vlage, a gotovo su sve vratnice uzdužno popucale u konstruktivnom i furniranom sloju. Nedostajali su mnogi dijelovi intarzija i furnira i dio rezbarija na kruništu, koje je bilo premazano debelim slojem crne boje. Sve tri skulpture bile su preslikane s više slojeva boje. Mogle su se uočiti mnoge loše prethodne intervencije, poput rekonstrukcija profilacija i intarzija neodgovarajućim vrstama drva i stare rekonstrukcije u kitu. Poznato je da je posljednju obnovu obaju ormara izveo 1962. stolar Dragutin Medvedec iz Zagreba, pa vjerojatno sve zatečene intervencije potječu iz toga vremena, uključujući oštećen i požutio sloj nitroceluloznog laka. S obzirom na to da je i na klupi zatečen sloj istoga laka, pretpostavka je da je i klupa obnovljena u isto vrijeme.
Manji sakristijski ormar također je plošno oblikovan, s gornjim dijelom polukružno svedenim u sredini i nadsvođen kruništem rezbarenim na proboj s bogatim motivima akantusa i vrpci. Gornji dio ormara je plići od donjeg, raščlanjen peterim intarziranim vratnicama ispod kojih su male ladice s natpisima boja na latinskom jeziku. Desna bočna strana ormara nije furnirana, a zbog mnogih dodanih dijelova na desnoj strani te koso rezanog kruništa s iste strane, može se pretpostaviti da je ormar bio dio veće cjeline te da se na njega nastavljao jedan ormar ili više ormara. Na ormaru su bila vidljiva oštećenja konstrukcije, brojni izlazni otvori drvnih insekata i nedostatak furnira i intarzija, a prednja je strana centralne ladice zamijenjena neodgovarajućom drvenom pločom. Rezbareno krunište bilo je premazano debelim slojem crne boje, ispod kojega je tijekom istraživanja nađeno dobro očuvano izvorno obojenje.
Korska klupa, postavljena uz istočni zid svetišta, podijeljena je na sedam sjedala i pripadajuća klecala s konkavno-konveksnom, bogato intarziranom prednjom plohom. Zatečena je u konstruktivno stabilnom stanju, no bila su vidljiva brojna oštećenja uzrokovana drvnim insektima. Nekoliko intarziranih uklada popucalo je vertikalno i horizontalno u konstruktivnom i furniranom sloju. Mnogi furniri i intarzije na prednjem dijelu klecala bili su izuzetno oštećeni i nedostajali su dijelovi izvornika. Zatečene su i mnoge neodgovarajuće intervencije rekonstrukcija intarzija te stari potamnjeli zakiti.
Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na oba sakristijska ormara i korskoj klupi počeli su 2019., a završili 2025. godine (voditeljica: Tijana-Annar Trputec Strčić, Odjel za namještaj i drvene konstrukcije, Služba za pokretnu baštinu). Faze radova na svim predmetima imale su isti tijek. Nakon plinske dezinsekcije in situ, obavljena su konzervatorsko-restauratorska i povijesno-umjetnička istraživanja. Uzorci drva, bojenih i lakiranih slojeva analizirani su u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a. Zahtjevnije analize roda drva obavljene su u Laboratoriju za anatomska svojstva i identifikaciju drva Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu. Slijedilo je natapanje konsolidantom oslabljenih dijelova konstrukcije, podljepljivanje nadignutih furnira i intarzija i stolarska sanacija. Izuzetno oštećene dijelove konstrukcije trebalo je zamijeniti novima da bi namještaj bio u funkciji. Posve je uklonjen sintetski lak sa svih površina, nakon čega su izvedene rekonstrukcije nedostajućih dijelova furnira, intarzija i kositrenih detalja te zatvaranje oštećenja i retuši. Okovi su restaurirani, a sve površine zaštićene voštanim premazom. S kruništa obaju ormara uklonjeni su crni premazi te su na kruništu manjega ormara izvedeni odgovarajući retuši. Uklonjeni su i preslici na tri skulpture, izvedene su rekonstrukcije nedostajućih dijelova, zatvaranje oštećenja i retuširanje.
Opsežnim sedmogodišnjim konzervatorsko-restauratorskim radovima, u kojima su sudjelovali brojni djelatnici Zavoda, sačuvani su najvredniji komadi baroknog crkvenog namještaja kontinentalne Hrvatske. (TTS)
1. Klanjec, crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, nepoznati autor, veliki sakristijski ormar, stanje prije radova (snimka: G. Tomljenović, 2019.)
2. Veliki sakristijski ormar, stanje nakon radova (snimka: K. Gavrilica, 2026.)
3. Veliki sakristijski ormar, detalj bočne strane prije radova i nakon izrade rekonstrukcija (snimke: N. Vasić, 2019., 2020.)
4. Veliki sakristijski ormar, edikula prije radova, nakon izrade rekonstrukcija i nakon radova (snimke: N. Oštarijaš, 2019., 2020., 2020.)
5. Veliki sakristijski ormar, skulptura „Bogorodica“ prije i nakon radova (snimke: N. Oštarijaš, 2019., K. Gavrilica, 2022.)
6. Veliki sakristijski ormar, skulptura „Sv. Ivan“ prije radova, nakon izrade rekonstrukcija i nakon radova (snimke: N. Oštarijaš, 2019., 2021., K. Gavrilica, 2022.)
7. Veliki sakristijski ormar, skulptura „Krist“ prije i nakon radova (snimke: N. Oštarijaš, 2019., K. Gavrilica, 2022.)
8. Mali sakristijski ormar, stanje prije radova (snimka: G. Tomljenović, 2020.)
9. Mali sakristijski ormar, bočna strana prije i nakon radova (snimke: G. Tomljenović, 2020., K. Gavrilica, 2026.)
10. Mali sakristijski ormar, gornja ploča prije i nakon radova (snimke: G. Tomljenović, 2020., 2024.)
11. Mali sakristijski ormar, gornji dio ormara nakon radova (snimka: G. Tomljenović, 2023.)
12. Korska klupa, stanje prije i nakon radova (snimke: G. Tomljenović, 2023., I. Lulić, 2026.)
13. Korska klupa, detalj klecala prije i nakon radova (snimke: G. Tomljenović, 2023., I. Lulić, 2026.)
