Pripremni radovi u sklopu konzervatorskih zahvata na Starom gradu Vinici
Stari grad Vinica podignut je na Vinica Bregu, nedaleko od današnjega nizinskog naselja Vinice. Kao castrum prvi se put spominje 1353. godine, dok je 1391. godine u vlasti kralja Sigismunda. Šest godina poslije posjeduje ga grof Herman Celjski. Nakon izumrća loze Celjskih, dolazi u posjed njihova vojskovođe Jana Vitovca. Zbog zavjere s njemačkim carem Fridrikom III., njegovim ga je sinovima oduzeo kralj Matijaš Korvin, davši ga potom svojem nezakonitom sinu Ivanišu, koji ga zajedno s Trakošćanom daruje podbanu Ivanu Gyulayu. Stari grad Vinica stradao je u požaru 1555. godine, ali je ubrzo obnovljen. Općenito se smatra da je grad konačni, renesansni izgled poprimio tek tada. Spletom nepovoljnih okolnosti, zbog većeg broja Gyulayevih nasljednika po ženskoj liniji i česte promjene vlasništva, grad nije bio održavan te je kao ruševina napušten već na izmaku sljedećega stoljeća.
Sastoji se od burga peterokutnog tlocrta, koji je odavno pretvoren u amorfnu zidnu masu s tek pokojim preostalim oblikovnim elementom. Svojim naknadno ojačanim šiljastim dijelom okrenut je prema ulaznom potezu mlađeg prstena s četiri oble polukule. Za razliku od urušene srednjovjekovne jezgre, na obrambenom pojasu ranorenesansno oblikovanih kula i kurtina očuvana je avangardna kombinacija obrambenih elemenata karakterističnih isključivo za talijanske vladarske fortifikacije druge polovice Quattrocenta, poput skošenih podnožja, kordonskog vijenca i ostataka višedijelnih klesanih konzola za nošenje završnog, istaknutog kata. Zbog sustavne primjene sklopa navedenih karakterističnih elemenata arhitektonskog oblikovanja, povezuje se s utvrdom Velikog Tabora i oblom kulom u Trakošćanu, ali i s nizom primorskih kula nasuprot mletačkim posjedima od Novog Vinodolskog do Starigrada. Isključivo granični smještaj te koherentne skupine upućuje na tzv. Korvinov limes u kontekstu njegovih aspiracija prema zapadu – u tom slučaju ista bi bila jedina istovremena implementacija naprednog oblikovanja izvan granica Apeninskog poluotoka – nasuprot strateški nelogičnoj tezi o kasnijim protuturskim fortifikacijama. Grad s vremenom postaje ruševina obrasla gustim bršljanom. Jedina intervencija na vanjskom prstenu zidina je recentna rekonstrukcija nekoliko niša otvora, kojom se oblikovno bitno odstupilo od izvornih obilježja građevine. Pritom nisu uzeti u obzir ni očuvani dijelovi ležišta podiznog mosta, čime je narušena čitljivost povijesnog sloja ulaznog dijela građevine.
Upravo zbog karakterističnih elemenata očuvanih u vanjskom prstenu zidina spram amorfnosti nepristupačnog burga, HRZ je počeo program obnove uklanjanjem obrasta s polovice zidnog plašta sjeverne polukule (voditeljica programa: Matea Despot, konzervatorica arhitektica, Služba za nepokretnu baštinu). Time je in situ razotkriveno i dokumentirano nekoliko djelomično razgrađenih i oštećenih trodijelnih klesanih konzola, kao i različita struktura kamene građe pročelja po etažama. Uz to je prepoznato ležište jednog monolitno izvedenog okvira obrambenog otvora u prizemlju te je plitko otkopan nasuti potez kordonskog vijenca s otklesanim profilom. Na stambenoj etaži s ostatcima niše kamina, neposrednim uvidom u interijer detektirani su začetci obostrano ugrađene klupe i vapnena podnica u jednoj od bočnih prozorskih niša te jedan preostali klesani natprozornik u nasuprotnoj niši. Također su u prizemlju (koje je djelomično zasuto šutom) prepoznati začetci segmentnog nadvoja ulaza te izvorni bridovi uložnice sjeverne obrambene niše, izvedeni masivnim blokovima.
U sklopu programskih aktivnosti provedeno je i fotogrametrijsko snimanje očišćenog dijela sjeverne polukule te poteza sjeverno od glavnog ulaza. Zatečeno stanje detaljno je i precizno dokumentirano kao podloga za konzervatorsku analizu i daljnja arheološka istraživanja. Nastavak radova predviđa proširenje zahvata čišćenja i razotkrivanja zidnog plašta u prednjem dijelu vanjskog prstena zidina kako bi se stekao cjelovitiji uvid u građevinske slojeve, stanje možebitno očuvanih karakterističnih elemenata arhitektonskog oblikovanja i u prostornu organizaciju cjeline. (MD)
1. Vinica Breg, Stari grad Vinica; pogled s jugozapada na dio ulaznog poteza zidina sa sjevernom polukulom (snimka: N. Vranić, 1956.)
2. Dio pročelja obodnog zida sjeverne polukule s nizom preostalih trostrukih klesanih konzola u sklopu ulaznog poteza zidina nakon djelomičnog uklanjanja vegetacije (snimka: I. Lulić, 2026.)
3. Dio pročelja obodnog zida sjeverne polukule u sklopu ulaznog poteza zidina nakon uklanjanja nasipa s krajnjeg južnog dijela kordonskog vijenca (snimka: I. Lulić, 2026.)
4. Ravni zid s položajem razgrađenih ulaza u svaku etažu sjeverne polukule u sklopu ulaznog poteza zidina (snimka: I. Lulić, 2026.)
5. Dio pročelja obodnog zida sjeverne polukule u sklopu ulaznog poteza zidina s frontalnim pogledom na južne niše nakon uklanjanja vegetacije (snimka: Vektra d.o.o., 2026.)
