Obnova pokrova krovišta i južnih prozora glavnog broda Eufrazijeve bazilike u Poreču

Projekt Hrvatskog restauratorskog zavoda na obnovi struktura kompleksa Eufrazijeve bazilike, jedne od najbolje očuvanih cjelina ranokršćanske arhitekture na svijetu (uvrštene i na UNESCO-ov Popis svjetske baštine), počeo je 2018. godine pripremama za cjelovitu obnovu zvonika. Radovi su dovršeni u ljeto 2020. godine, a u nastavku projekta (voditeljica: Borka Milković, Služba za odjele izvan Zagreba 3) potkraj 2022. i početkom 2023. godine izvedeni su radovi obnove drvene konstrukcije i zamjene pokrova krovišta te su provedena konzervatorsko-restauratorska istraživanja i djelomična prezentacija građevinskih faza unutarnjeg plašta zidova krstionice. Tijekom 2023. i 2024. godine zamijenjena je teško oštećena krovna konstrukcija nad današnjom sakristijom te pokrov krovišta južnog broda bazilike. U nastavku programa provedeno je lasersko 3D skeniranje i izrađena arhitektonska snimka postojećega stanja zgrade stare Biskupije, a u 2025. godini zamjena stolarije i konzervatorsko-restauratorski radovi na ostakljenju dijela južnih prozora glavnog broda, u skladu s prije izrađenom dokumentacijom.

Svake se godine mozaici u bazilici pokrivaju i otkrivaju te se izvode interventni konzervatorsko-restauratorski radovi u sjevernoj, arheološkoj zoni, nužni za njihovo očuvanje u uvjetima izloženosti struktura cijeloga kompleksa sve izraženijim morskim mijenama i ostalim vanjskim utjecajima. 

Osim dovršetka radova na južnim prozorima u 2026. godini, trenutno traju i radovi obnove pokrova krovišta nad glavnim brodom Eufrazijeve bazilike.

Glavni brod natkriven je drvenim dvostrešnim krovištem s konstrukcijom jednostruke visulje, vidljivim iz prostora bazilike. Današnji pokrov crvenom kupom kanalicom položenom u relativno debeo sloj cementnog morta, rezultat je radova iz 1984. godine, u sklopu kojih nije bilo većih intervencija na krovnoj konstrukciji. 

Drvena krovišta s konstrukcijom visulje uobičajeno se zatječu nad prostorima u kojima je mogućnost oslanjanja ograničena isključivo na bočne oslonce. Izvedena su s jednim vertikalnim elementom (ili više njih) upetim u sustav kosih i horizontalnih elemenata drvene konstrukcije, pri čemu rasponi bočnih oslonaca diktiraju potreban broj vertikala, odnosno tip krovišta s jednostrukom ili višestrukom visuljom. S obzirom na to da se radi o sustavu prijenosa opterećenja poznatom još iz vremena antike, s inženjerskom logikom koju nalaže prostor koji se natkriva, vrlo je vjerojatno da je popravcima ili potpunim zamjenama krovišta nad glavnim brodom Eufrazijeve bazilike u sklopu povijesnih intervencija ponavljan prijašnji osnovni tip konstrukcije krovišta. 

Relativno rana, a zasigurno poznata povijesna intervencija odnosi se na oštećenja bazilike u potresu 1440. godine, u kojem je južni zid glavnog broda bio urušen do visine kapitela stupova. U obnovi koja je ubrzo uslijedila, a za koju je zaslužan tadašnji biskup Ivan iz Poreča, izgrađen je novi s prozorima kakve ima i danas. U istoj su obnovi postavljeni novi krovovi glavnog i južnog broda, a nad južnim brodom bazilike izveden je današnji kasetirani drveni bačvasti tabulat. 

U 16. i 17. stoljeću na kompleksu Eufrazijane poduzimaju se povremeni popravci i održavanja, uglavnom financirani različitim obaveznim izdvajanjima sredstava i donacijama građana.

Veliku obnovu bazilike, u kojoj su obnavljana i mijenjana i krovišta, od 1764. godine poduzima  porečki biskup Gaspare Negri. Tada se poništavaju zatečeni prozori na oba bočna zida glavnog broda i umjesto njih se otvaraju veliki polukružni prozori, a na zidovima se izrađuju dekorativni okviri za slike izvedene u žbuci. Najstariji pronađeni grafički prikazi bazilike, atrija i krstionice koje je, prema naputcima venecijanskoga arhitekta Tommasa Temanze, izradio njegov pomoćnik Bernardo Silvestri, potječu upravo iz vremena priprema za spomenutu obnovu. Na navedenim nacrtima, tip konstrukcije krovišta glavnog broda bazilike u osnovi se podudara s konstrukcijom kakva je nad njim i danas. Nacrti također prikazuju krovište otvorenog tipa, što može, ali i ne mora odgovarati u tom trenutku zatečenom stanju, kao što mu ne odgovara ni prikaz južnih prozora. Isti tip konstrukcije vidljiv je i na nacrtu koji se donedavno smatrao najstarijim; izradio ga je 1783. godine Leon Dufourny. Pozicije četiriju prozora prikazanih na južnom zidu broda mogu odgovarati onima iz 15. stoljeća, ali u odnosu na današnje stanje, nedostaje krajnji zapadni prozor. Ni na spomenutom grafičkom prikazu još se ne vidi zatvoreni podgled krovišta koji će, u formi kasetiranog stropa, biti dokumentiran još i u ranom 20. stoljeću.

Čini se da u radove na kompleksu, poduzimane u vrijeme do početka Prvoga svjetskog rata, uključujući i opsežne intervencije na bazilici koje je provodio biskup Antonio Peteani od 1846. do 1847. godine, nisu uključene veće intervencije na konstrukciji krovišta glavnog broda. Pod uvjetom da je u vrijeme Negrijeve obnove krovište bilo korektno izvedeno i održavano, u tom je trenutku još moralo biti relativno novo i u dobrom stanju.

Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća javljaju se prijedlozi za povrat „izvornog izgleda“ bazilike koji su, između ostalog, uključivali i otvaranje odnosno uklanjanje podgleda krovišta nad glavnim brodom. Otvoreno krovište tematizirala su dva projekta, iz 1900. i 1907. godine. Poznato je da je na izmaku 1913. uklonjen tada još postojeći kasetirani podgled stropa nad glavnim brodom bazilike. Nakon tehničkog osiguravanja konstrukcije krovišta na mjestima oštećenja, izvedeno je novo zatvaranje krovišta; grede su presvučene ukrasnom oblogom, a prostor među njima na visini njihove gornje plohe zatvoren je drvenim pločama s oblogom u štuku. Do kraja 1914. godine i nad pokrajnjim su brodovima izvedena nova krovišta, s donje strane zatvorena na isti način kao i krovište glavnog broda.

Kompleks Eufrazijeve bazilike današnji izgled većim dijelom duguje velikim restauratorskim intervencijama iz dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. 

Od 1922. do 1935. godine porušena je sjeverna kapela dograđena bazilici u vrijeme obnove biskupa Peteanija, zbog koje je svojevremeno bio uklonjen dio izvornog sjevernog zida. U tom razdoblju znatno su promijenjena oba bočna zida glavnog broda. Nova obnova poništava velike polukružne prozore, umjesto kojih se na sjeverni zid vraća devet prozora bliskih izvornome formatu, koje zatječemo i danas. U svrhu izvođenja navedenih intervencija, sjeverni zid je kampadno uklanjan i ponovo zidan uz podupiranje vezova krovišta glavnog broda, koje je zbog izvođenja radova gubilo sjeverni oslonac.

Uklanjanjem žbuke u interijeru i podgleda stropova bočnih brodova, na južnom zidu glavnog broda otkriveni su i prezentirani prozori iz 15. stoljeća te drveni bačvasti kasetirani tabulat nad južnim brodom, koji je do tog trenutka još bio zatvoren podgledom iz 1914. godine. Za razliku od sjevernog zida glavnog broda, južni u svrhu otvaranja prozora nije bilo potrebno prezidavati, s obzirom na to da su polukružni prozori bili otvoreni u poljima zida između prozora iz 15. stoljeća. 

U pisanim se izvorima spominje da je 1935. godine renoviran strop glavnog broda Eufrazijeve bazilike. Međutim, s obzirom na to da je poznato da je upravo u to vrijeme porečka krstionica dobila novi krov, a krovište koje danas zatječemo nad glavnim brodom bazilike ne razlikuje se znatnije, u načinu obrade drvene građe i njezina vezanja te načinu oslanjanja vezova, od krovišta krstionice, vjerojatno se nije radilo samo o stropu. Na elementima današnjega krovišta glavnog broda nema tragova starijih tehničkih osiguranja, a ukrasno oblaganje greda izvedeno dvadesetak godina ranije, još je postojalo u vrijeme radova na rekonstrukciji i prezentaciji prozora. S obzirom na to da otvoreno krovište s konstrukcijom jednostruke visulje, identično današnjem nad glavnim brodom Eufrazijane, već postoji u vrijeme osiguravanja bazilike od bombardiranja u Drugome svjetskom ratu 1944. godine, ono je svoj današnji izgled moralo dobiti otprilike u isto vrijeme kad i novo krovište nad krstionicom ili tek koju godinu kasnije. 

Radovi na glavnom krovištu i njegovu pokrovu, osim onih izvođenih u svrhu održavanja od kraja Drugoga svjetskog rata do već spomenute 1985. godine, nisu izvođeni. (BM)

1. Poreč, Eufrazijeva bazilika (katedrala Uznesenja Marijina), arhitekonska snimka zatečenog stanja južnih prozora glavnog broda. Izradila: B. Milković, 2025.
2. Detalji zatečenog i novog stanja južnih prozora glavnog broda. Izradila: B. Milković, 2025.
3. Detalj profilacije kamenog okvira južnih prozora glavnog broda. Snimka: B. Milković, 2026.
4. Ostakljenje južnih prozora glavnog broda nakon konzervatorsko-restauratorskih radova. Snimka: B. Milković, 2026.
5. Ostakljenje južnih prozora glavnog broda u drvenom okviru prije montaže. Snimka: B. Milković, 2026.
6. Priprema za zaštitu mozaika na čeonom zidu apside za vrijeme izvođenja radova na krovu glavnog broda. Snimka: T. Šaina, 2026.
7. Uklanjanje starog pokrova krovišta glavnog broda. Snimka: Kapitel d.o.o., 2026.
8. Pokrivanje krovišta glavnog broda. Snimka: Kapitel d.o.o., 2026.
9. Opšivanje kamenog oluka krovišta glavnog broda bakrenim limom. Snimka: Kapitel d.o.o., 2026.