Istraživanja dvorišta palače Nimira u gradu Rabu
Članovi obitelji Nimira navode se u srednjovjekovnim notarskim spisima kao rapski vijećnici iz redova puka; pretpostavlja se da su u gradu Rabu još od kraja 13. stoljeća. Početkom 15. stoljeća pripadnici stječu plemićki status, koji je generirao potrebu za gradnjom reprezentativnog zdanja ukrašenog klesanim grbovima kao projekcije novostečenog ugleda i moći.
Djelomično očuvana palača Nimira smještena je u sjeveroistočnom kutu srednjovjekovnog grada Raba, tik uz potez gradskih zidina podignut u moru. Sastojala se od barem triju kasnosrednjovjekovnih reprezentativnih kuća koje su smještajem moguće formirale kvadratni pretprostor okrenut prema Donjoj ulici. Taj je perimetar pri kraju 15. stoljeća zaklonjen od pogleda visokim zidom, koji je pomno izveden redovima tesanih blokova vapnenca. Raster zida, cijelom dužinom raščlanjen trima ravnomjerno razmaknutim redovima građenima dvobojnim konglomeratom, odvjetak je lokalne manire arhitektonskog kolorizma.
Na sjevernom kraju zida, zaključenog vitkom balustradom, ugrađen je raskošni portal kasnogotičkog oblikovanja koji stilom podsjeća na portal rapske palače Crnota, dokumentirani rad znamenitoga majstora Andrije Alešija, a povezuje se i s jednim od portala na palači Zudenigo iz 1490. godine.
U prostoru iza zida oblikovano je omanje kvadratno dvorište sa svođenim trijemom na svim stranama. Dotadašnji ulazi s klesanim okvirima, koji su vodili u gospodarske prostorije prizemlja sjeverne i južne kuće, zazidani su zato što su stavljeni izvan funkcije nedvojbenim nasipanjem i poravnanjem terena. Iako nisu očuvani u cijelosti, može se zaključiti da su križni svodovi od pločastog kamena počivali na 15 fino klesanih peta i na jednom polustupcu na obodnim zidovima te na osam slobodno stojećih nosača; in situ je sačuvano pet srednjovjekovno oblikovanih monolitnih stupova i jedan nešto masivniji zidani stupac po sredini sjevernoga ruba nenatkrivenog dijela.
S gornje strane trijema ujedno je formirana šetnica kojoj se pristupa srednjovjekovnim stubištem uklopljenim u sjeverni potez trijema, ali i neposredno s kata južne kuće. Na starom je nacrtu blizu središta prostora prikazan simbol bunara. S obzirom na položaj praktički u razini mora, vjerojatno se radi o kruni vodonepropusne zidane cisterne, koja se mogla puniti kišnicom s terase i okolnih krovova.
Sudeći prema katastarskoj karti iz 19. stoljeća, sklop je činilo nekoliko zidanica uz dva dvorišta i vrtove. Početkom prošloga stoljeća palača je dotrajala pa je njezin veći dio, uglavnom sjeverno i istočno krilo, srušen. Reprezentativni portal razgrađen je i prebačen u zid pokraj crkve sv. Ivana evanđelista, a na izvorni položaj vraćen je nakon 1947. godine. Tijekom druge polovice 20. stoljeća potpuno je pregrađeno preostalo južno krilo palače s očuvanim gotičkim monoforama na katu dužeg uličnog pročelja. Na njemu su također vidljivi okviri zazidanih romaničkih prozora, kao i tragovi onih razgrađenih. Dvorište je recentno popločeno piljenim kamenim pločama, dok su u trijemu – u istoj razini poda – opeke te beton u dijelu koji je zaklonjen naknadno izvedenim zidovima. Ugradnja betona i kamenog popločenja nedvojbeno pripada posljednjoj neprikladnoj intervenciji u prostoru dvorišta, kad je trijem prenamijenjen u noćni klub. Tada je nad obodom lučno zaključenog središnjeg dijela podignuta niska, puna betonska ograda. Uz to je terasa popločena kamenom, a sam svjetlik plombiran drvenom konstrukcijom.
Zavod je 2026. godine počeo konzervatorsko-restauratorska istraživanja dvorišta te izradu dokumentacije kao podloge za definiranje smjernica buduće obnove palače (voditelj programa: Duško Čikara, konzervator savjetnik povjesničar umjetnosti, Odjel za konzervatorsku dokumentaciju nepokretne baštine). Uz fotografsko dokumentiranje zatečenog stanja, provedeno je geofizičko istraživanje tla, koje je rezultiralo detektiranjem promjene sastava tla (gu vidu nasipa na dubini oko jednog metra te pliće promjene na mjestu pretpostavljene cisterne ispod središnjeg dijela). Dodatnim sondiranjima poda uz poništene ulaze prizemlja nastojat će se potvrditi nekadašnja razina tla, odnosno kota srednjovjekovnog gradskog tkiva na toj mikrolokaciji.
Budući da dvorište u tlocrtu ima oblik distorziranog kvadrata s većom tlocrtnom dubinom trijema, odnosno većim poprečnim rasponom svodova u svojem jugoistočnom dijelu, ta se nepravilnost može smatrati vjerojatnim statičkim uzrokom naginjanja nekoliko stupova te posljedične izvedbe dvaju masivnih kamenih zidova u funkciji uporišta svodne konstrukcije južnog i istočnog poteza trijema. Posred tih zidova izvedeni su šiljasto zaključeni otvori s jednostavnim gotičkim okvirima skošenih bridova. Trijem je u ravnini tih zidova potom zaključen bačvastim svodovima, ali tek nakon djelomičnog ojačanja južnog obodnog zida na potezu trijema s najvećim tlocrtnim rasponom. Nedvojbeni dokaz nekadašnjega cjelovitog sustava križnih svodova trijema, koji su na obodu središnjeg djela bili točkasto oslonjeni, jest (po sredini istočnog obodnog zida uočena) klesana peta križnog svoda, oblikovana poput zatečenih primjera u funkciji. Također je zapaženo da masivni klesani nadvratnik ulaza u prizemlje sjeverne kuće, kao svojevrsnu zanimljivost, ima antički sustav ležišta za umetanje vertikalnih trnova, u svrhu uglavljivanja vratnica.
Nakon neinvazivnih metoda istraživanja, pristupilo se sondiranju zidanih struktura. Obuhvaćeni su svodovi, zidovi i podovi oko triju stupova. Za potrebe radiokarbonske analize, u svrhu određivanja starosti dvaju naknadnih zidova, iz zidne su mase izuzeti uzorci vapnenog veziva, dok cementno vezivo strukture od opeka na pojedinim dijelovima križnih svodova upućuje na relativno nedavne popravke, odnosno rekonstrukcije. Nadalje, sondama otvorenima u betonskom podu oko stupova ustanovila se dužina njihovih tijela, koja je približna dužini onih tijela koja su u cijelosti vidljiva. Sonde su otvorene do razine kamenog popločenja kao prvotne podloge klesanih baza. Na dodiru opeke i betona također je ustanovljeno da je potonji zapravo ispuna za jednu stubu deniveliranog poda istočnog i južnog poteza trijema, isto tako naknadno pokrivenog opekama koje su djelomično prekrile baze, odnosno njihove plinte. Proizlazi da je upotreba opeka zahvat u sklopu prve konzervatorske intervencije, u koju se može ubrojiti i izvedba betonskih replika tada nedostajuće većine klesanih stupića nad vrhom uličnog zida. (DČ)
1. Otok Rab, Rab, palača Nimira, ulično pročelje prije konzervatorskih zahvata (arhivska fotografija snimljena prije 1918.)
2. Palača Nimira, presjek kroz sjevernu obodnu kuću i pogled na dvorište sa zapada (gore); tlocrti prizemlja i kata sklopa bez cjelovitog prikaza južne kuće (dolje), (nacrti iz knjige Arbe, Stadt und Insel, 1914.)
3. Palača Nimira, sjeverni dio uličnog zida (snimka: I. Lulić, 2026.)
4. Palača Nimira, pogled s uličnog ulaza, prema istoku, na dvorište (snimka: I. Lulić, 2026.)
5. Palača Nimira, pogled s juga na središnji dio dvorišta i zapadni potez trijema (snimka: I. Lulić, 2026.)
6. Palača Nimira, pogled na jugoistočni ugao središnjeg dijela dvorišta s očitim pomakom stupa koji je nosio cjelovite križne svodove (snimka: I. Lulić, 2026.)
7. Palača Nimira, pogled sa sjevera na južni dio istočnog poteza trijema s očuvanom svodnom petom na obodnom zidu i ostatkom prvotnog križnog svoda u drugom planu (snimka: I. Lulić, 2026.)
8. Palača Nimira, pogled sa sjevera na južni dio zapadnog poteza trijema s čelom poda od opeka koje je zaliveno recentno ugrađenim betonom (snimka: I. Lulić, 2026.)
9. Palača Nimira, podna sonda uz stup na jugozapadnom uglu središnjeg dijela – nakon djelomičnog uklanjanja betona pronađene su baza stupa i njezina plinta te denivelirani pod od opeka položen na prvotno kameno popločenje (snimka: I. Lulić, 2026.)
10. Palača Nimira, ležište trna za vertikalno uglavljivanje vratnice na istočnom kraju masivnog nadvratnika zazidanog ulaza u djelomično zatrpano prizemlje sjeverne obodne kuće (snimka: I. Lulić, 2026.)
