Ikonostas iz parohijske crkve Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana u Borovu
Crkva Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana u Borovu sagrađena je 1762. godine u kasnobaroknom stilu kao jednobrodna građevina s polukružnom apsidom i dvokatnim zvonikom ispred glavnog pročelja. U crkvi se nalazi ikonostas čije se ikone pripisuju Jovanu Isailoviću starijem i njegovu učeniku Grigoriju Jezdimiroviću, inače rođenom Borovčaninu. Taj je ikonostas s 58 ikona tijekom Drugoga svjetskog rata teško oštećen, pri čemu je uništena i cjelokupna arhitektura. Osim toga, nestalo je i sedam ikona: dvije ikone s prikazima Velikih blagdana, četiri s prikazima apostola i jedan medaljon s prikazom starozavjetnog proroka.
Nakon rata crkva je obnovljena, a nova konstrukcija ikonostasa izrađena je 1970. godine. Zatečena arhitektura ikonostasa bila je recentna i pojednostavnjena te izvedena kao jednostavna panel-oplata ojačana vodoravnim i okomitim gredama na koje su bile postavljene ikone, premda nije zadržan njihov izvorni raspored. Okviri prijestolnih ikona i ikona s prikazima apostola bili su novije, industrijske izrade, dok su ikone s prikazima Velikih blagdana zatečene bez okvira. Izvorne rezbarije s ukrasima u obliku vitica, kartuša i cvjetnog ornamenta očuvane su u zoni parapetnih ikona, središnjih i bočnih vrata te na medaljonima s prikazima proroka.
Prijestolne ikone rađene su u duhu tradicionalnog rusko-bizantskog stila, dok je ostatak rađen pod utjecajem zapadnoeuropske barokne umjetnosti. Iako nije sačuvan u izvornom obliku, ikonostas je važno djelo pravoslavne crkvene umjetnosti, na kojem se tradicionalni ikonopis istočnoruske bizantske škole isprepliće sa zapadnim baroknim slikarstvom.
Drveni nosilac ikona bio je mjestimično deformiran zbog djelovanja vlage, osobito na ikonama parapetne zone i ikonama uz rubove ikonostasa. Ikone i izvorni dijelovi rezbarije bili su prekriveni debelim slojem oksidiranog laka i površinske prljavštine s tragovima voska. Slojevi oslika bili su mjestimično ispucani, djelomično odvojeni od podloge te s vidljivim gubicima, osobito na ikonama parapetne zone, dok su na prijestolnim i parapetnim ikonama bila brojna mehanička oštećenja.
Na rezbariji središnjih vrata nedostajali su manji završni dijelovi, a drveni nosilac bio je crvotočan i rasušen.
Od 2021. godine u Hrvatskom restauratorskom zavodu, Restauratorskom odjelu Osijek, obavljaju se konzervatorsko-restauratorski radovi na vrijednim ikonama. Tijekom te godine na ikonostasu su provedena konzervatorsko-restauratorska istraživanja na temelju kojih je izrađen prijedlog konzervatorsko-restauratorskih radova te nacrt prijedloga prezentacije izrađen prema sačuvanoj arhivskoj fotodokumentaciji. Tada je dogovoreno da će Hrvatski restauratorski zavod restaurirati izvorne dijelove ikonostasa, a da će se nova arhitektura izraditi u privatnoj radionici Dušana Milisavljevića u Batajnici. Na temelju dostavljenog prijedloga, radionica iz Batajnice je, u suradnji s nadležnom Područnom konzervatorskom službom u Vukovaru, tijekom 2023. godine doradila postojeći nacrt ikonostasa, nakon čega je dogovoren tijek i opseg konzervatorsko-restauratorskih radova. S obzirom na to da su izvorni dijelovi ikonostasa nosioci spomeničkih svojstava, odlučeno je da se novoizrađeni dijelovi ne polikromiraju, nego samo završno toniraju močilima za drvo, kako se ne bi vizualno isticali nad očuvanom polikromijom i pozlatom izvornih dijelova. Nova pozlata izvodi se samo na rekonstruiranim nedostajućim dijelovima izvorne rezbarije u skladu s izvornikom te na ukrasnim okvirima prijestolnih ikona zbog njihove liturgijske vrijednosti.
Konzervatorsko-restauratorski radovi počeli su 2024. godine na središnjim vratima ikonostasa. Obavljena je stolarska sanacija, učvršćivanje drvenog nosioca i slikanog sloja, uklanjanje preslika i laka, zapunjavanje oštećenja u sloju nosioca i podloge te rekonstrukcija nedostajuće pozlate i posrebrenja. Na bočnim vratima ikonostasa tijekom iste godine učvršćeni su nestabilni dijelovi drvenog nosioca i slikanog sloja, provedena je stolarska sanacija te je uklonjen preslik s poleđine vrata.
Tijekom 2025. godine nastavljeni su radovi na bočnim vratima; obuhvatili su uklanjanje preslika, stolarsku sanaciju, rekonstrukciju nedostajućih dijelova rezbarije i podloge te retuš i završnu obradu. U isto vrijeme počeli su cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na četiri parapetne ikone s pripadajućim rezbarenim ukrasima te rekonstrukcija nedostajućih dijelova rezbarije iznad središnjih i bočnih vrata ikonostasa.
U međuvremenu je izrađena nova daščana konstrukcija za potrebe montaže arhitektonskih elemenata ikonostasa i ikona, a za potrebe obavljanja liturgije izrađene su i reprodukcije ikona, koje će biti montirane na konstrukciju ikonostasa do povrata izvornih, koje su demontirane i smještene u čuvaonicu Restauratorskog odjela Osijek.
U ožujku ove, 2026. godine završeni su radovi na središnjim i bočnim vratima te su ona montirana na konstrukciju ikonostasa, a radionica iz Batajnice montirala je dijelove nove arhitekture u prizemnoj zoni, čime je dovršena prva faza konzervatorsko-restauratorskih radova na ikonostasu.
Do kraja godine u cijelosti će biti završena montaža novoizrađenih dijelova arhitekture i rezbarije ikonostasa te reprodukcija ikona do povratka izvornih, na kojima se još obavljaju konzervatorsko-restauratorski radovi.
Iduće faze radova obuhvatit će dovršetak radova na parapetnim i prijestolnim ikonama te kartušama iznad bočnih vrata i njihovu montažu na ikonostas, kao i cjelovite konzervatorsko-restauratorske radove na ikonama u zoni Raspeća, rezbarenim medaljonima s prikazima proroka i ikonama drugoga i trećega kata ikonostasa. (AŠ)
Slika 1. Borovo, parohijska crkva Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana, Jovan Isailović stariji / Grigorije Jezdimirović (pripisano), ikonostas, zatečeno stanje (snimka: J. Kliska, 2021.)
Slika 2. Ikonostas iz crkve Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana na fotografiji iz 1930-ih (izvor: arhiva SPC-a Općine Borovo)
Slika 3. Nacrt prijedloga prezentacije ikonostasa (HRZ, 2022.)
Slika 4. Nacrt prijedloga prezentacije ikonostasa (S. Todorović, 2023.)
Slika 5. Lijevo krilo središnjih vrata ikonostasa, zatečeno stanje (snimka: I. Marinković, 2024.)
Slika 6. Desno krilo središnjih vrata ikonostasa, zatečeno stanje (snimka: I. Marinković, 2024.)
Slika 7. Središnja vrata ikonostasa nakon konzervatorsko-restauratorskih radova i montaže (snimka: I. Marinković, 2026.)
Slika 8. Sjeverna vrata ikonostasa, zatečeno stanje (snimka: I. Marinković, 2024.)
Slika 9. Sjeverna vrata ikonostasa nakon konzervatorsko-restauratorskih radova i montaže (snimka: I. Marinković, 2026.)
Slika 10. Južna vrata ikonostasa tijekom uklanjanja laka i preslika (snimka: I. Marinković, 2025.)
