Barbariga – rimska centurijacija i gromače


Zbog namjere gradnje ugostiteljsko-turističkih objekata na k. č. 479/348, k. č. 553/19, k. č. 563, k. č. 564/3 i k. č. 565, k. o. Vodnjan, u Barbarigi, investitor Marbera Management d.o.o. angažirao je Hrvatski restauratorski zavod za provedbu arheološkog nadzora i probnog arheološkog sondiranja evidentiranih potencijalnih arheoloških nalaza na predmetnim česticama tijekom 2025. i 2026. godine. Nadzor i istraživanja provodili su djelatnici Odjela za kopnenu arheologiju sa sjedištem u Juršićima, Službe za arheološku baštinu (voditelj: Siniša Pamić).

Od tri velike gomile na sjevernom dijelu k. č. 479/348, arheološki je istražena najveća, za koju se pretpostavljalo da je riječ o tumulu (Sl. 2). Istraživanjem su otkrivena dva kamena prstena građena od većih nepravilnih kamenih blokova, očuvanih samo s vanjskim licem. Unutarnji prsten (Sl. 3 plava boja) pravokutnog je oblika sa zaobljenim kutovima, dok je vanjski elipsastog oblika (Sl. 3 crvena boja). Istočna i zapadna strana vanjskog prstena gotovo su spojene s unutarnjim prstenom, dok su sjeverna i južna strana udaljene 1–2 m. Na prostoru unutarnjeg prstena definiran je deblji sloj masne crveno-smeđe zemlje koji je sadržavao nalaze prapovijesne keramike. U središnjem dijelu gomile je udubljenje u matičnoj stijeni, koje okružuje nekoliko većih kamenih blokova (Sl. 3 zelena boja). Oko njih se nalazio prethodno spomenuti sloj s fragmentima prapovijesne keramike. Također su dokumentirane rupe za stupove (Sl. 3 ljubičasta boja), koje upućuju na postojanje prapovijesne strukture.

Međusobna udaljenost spomenutih gomila varira od 37 do 54 m, stoga se ne može govoriti o limitacijskim tumulima koji su pravilno poredani na udaljenosti od oko jednog rimskog lakta (35,47 m). Isto tako, ne može se govoriti o tumulu s obzirom na to da nisu pronađeni tragovi groba. Međutim, potvrđena je ljudska prisutnost tijekom prapovijesti, na temelju nalaza brončanodobne keramike i tragova strukture. Pronađeni ulomci koljenastih ili trokutastih ručki te jezičastih držaka datiraju se u srednje i kasno brončano doba, dok su ulomci ukrašeni bradavičastim ispupčenjima, ponekad okruženi potkovičastim aplikacijama, karakteristični za srednje brončano doba (Sl. 4). Prostor gomile sekundarno je korišten tijekom kasnijih razdoblja za odlaganje kamenja s okolnog područja, na što upućuje ulomak oboda amfore tipa Dressel B, ulomci bifidnih ručki koje se mogu povezati s amforama Dressel 2-4, ulomak terre sigillate afričke proizvodnje (Sl. 5) te ulomci tegula.

Osim istraživanja kamene gomile, na predmetnom području provela su se sondiranja na kamenim linijama za koje se utvrdilo da se radi o zidovima rimske centurijacije koja se sastoji od limita (osnovnih pravaca parcelizacije, odnosno cardo maximus [smjer sjever – jug] i cardo decumanus [smjer istok – zapad]) koji se sijeku u ishodištu (umbilicus) koordinatnog sustava. Povlačenjem osnovnih pravaca oblikovane su četvrtaste čestice (cenutriae). Zidovi Z4 i Z5 u smjeru pružanja sjever – jug te prostor između njih, koji je niveliran nasipom zemlje i kamenja jer matična stijena pada prema istoku, ostatci su puta koji je vodio prema antičkoj uljari i cisterni, smještene stotinjak metara južnije. Put je bio u uporabi posljednjih pedeset godina, a ucrtan je i na Franciskanskom katastru iz 1820. godine.

Zid Z1, smjera istok – zapad, predstavlja limit, dok je zid Z3, pružanja sjever – jug, ostatak unutarnje podjele centurije širine jednog heredija (Sl. 6).

Probno istraživanje obuhvatilo je i vapnenicu (V), gdje su dokumentirani slojevi koji potvrđuju proizvodnju vapna. Sama vapnenica sedamdesetih je godina 20. stoljeća prestala biti u funkciji, odnosno urušila se, budući da je bila građena od nekvalitetnog kamena. (LB)


1. Barbariga, pozicije istraženih sondi (snimka: S. Pamić, 2025.)
2. Završna situacija u gomili T1 (snimka: S. Pamić, 2026.)
3. Završna situacija u gomili T1 (izradio: L. Bariša, 2026.) 
4. Ulomci prapovijesne keramike (snimka: S. Pamić, 2026.) 
5. Ulomci antičke keramike (snimka: S. Pamić, 2026.) 
6. Spoj zidova Z1 i Z3 (snimka: S. Pamić, 2025.)  

 



Postavke pristupačnosti